Mile Cvik: Mobilna aplikacija koja pomoć na putu donosi na jedan klik

Vladimir Šijaković, po zanimanju ekonomista sa 25 godina izuzetno uspešne karijere, danas je samouki programer koji, sa svojim timom, stoji iza aplikacije Mile Cvik. U pitanju je aplikacija preko koje, u slučaju da vam je potrebna pomoć na putu, brzo i lako, pronalazite adekvatnu pomoć ma gde se nalazili. Aplikacija majstoru javlja gde se nalazite tako da pomoć stiže za najkraće moguće vreme, i sve to direktno sa mobilnog telefona.

Dolaziš iz sfere korporativnog života. Kako si se odlučio da uđeš u programerske vode?

Niz godina sam radio u finansijskom sektoru, 7 godina sam proveo u inostranstvu, radio za brokerske firme i bavio se investicionim bankarstvom. U Srbiju sam se vratio 2003. godine i, tražeći posao, došao do lizing kompanija koje su bile u začetku kod nas.

Među prvima sam, sa još jednim Austrijancem, osnovao jednu lizing kuću. Nekoliko godina kasnije sam to isto učinio i za još jednu banku, potom sam radio na restruktuiranju treće banke. Tada mi se dogodilo zasićenje po pitanju finansija.

Razmišljao sam šta dalje. U međuvremenu sam počeo da radim za jednu švajcarsku firmu kao eksterni konsultant. Oni su tada razvijali mobilnu aplikaciju za chat. To mi se učinilo veoma interesantno i povuklo me je da naučim više o tehnologijama. Počeo sam da čitam, učim programiranje samostalno, upoznajem se sa time šta je sintaksa u programiranju…

Kako dolaziš na ideju da napraviš svoju aplikaciju Mile Cvik?

U to vreme sam vozio jedan stariji automobil i desilo se da mi je, za godinu dana, u tri navrata bila potrebna šlep služba. To je bilo iskustvo iz koga sam zaključio da postoji određeni obrazac – nikada ne znaš kada ti se može desiti kvar, kada se desi ideš na Google i tražiš šlep službu, zoveš nekoliko servisa dok nađeš majstora koji može da dođe. Onda čekaš čuvenih 15 minuta koji se pretvore u sat, sat i po. E onda pitanje da li imaš dovoljno novca kod sebe u tom trenutku, pa trčiš do bankomata koji uopšte ne mora da bude u blizini.

Tako mi je zapravo krenula ideja za aplikaciju, te sam počeo da učim programski jezik Swift i Sketch, alat za kreiranje vizuelnih rešenja za aplikacije.

Tako sam došao do toga da napravim MVP (minimum viable product) projekat na papiru (MVP zapravo predstavlja dokaz da postoji funkcionalnost aplikacije i ciljna grupa koja želi da je koristi).

Kako ste došli do naziva Mile Cvik?

Bilo je nekoliko imena u opciji. Prvi je bio Stop and go, ali je odbačeno zbog negativne komunikacije i drugih brendova sličnih naziva. Zatim smo razmišljali o nazivu Karamba, ali je on bio zaštićeno ime. Na kraju smo odlučili da to bude po nekom majstoru, a Mile je, da kažemo uobičajeno, dok je Cvik došlo kao prezime koje smo dobili nabrajanjem alata i odlučivanjem za cvikcangle.

S druge strane samu maskotu tj Mileta je nacrtao jedan arhitekta koji se bavi i stripom.

Koji su bili dalji koraci?

Shvatio sam da nemam dovoljno iskustva da sam uradim kompletan sistem. Naročito ako se uzme u obzir da se ovde radi o više aplikacija koje rade zajedno – jedna korisnička i druga za partnere, tj. majstore. Paralelno sa ovim sam radio za švajcarsku kompaniju i tražio ljude kako bih sastavio dobar tim. Preko LinkedIn mreže sam poslao oko 700 poruka različitim developerima, koje su se pretvorile u 40 razgovora i na kraju moje upoznavanje sa kolegom Vladom i naš zajednički rad. Nadalje smo pronašli još dvojicu momaka koji su nam pomogli u pravljenju Android i iOS aplikacije.

Upornim radom smo napredovali, sve dok nismo napravili MVP aplikaciju i počeli da je testiramo. U trenutku kada je sve to počelo da radi kako treba, prodao sam automobil, pozajmio novac i naredna tri meseca proveo putujući i tražeći potencijalne partnere, to jest šlep službe koje bi bile u našem sistemu. Krenuli smo od Beograda, zatim Niša i Novog Sada. Bilo je potrebno puno objašnjavanja dok nisu prepoznali kako sve funkcioniše i dok nismo napravili mrežu od nekih dvadesetak partnera.

Tek tada smo lansirali aplikaciju i dobili prve korisnike, a za sve je bilo potrebno godinu dana.

Do tog trenutka paralelno si radio dva posla. Kako odlučuješ da se posvetiš samo Miletu?

Shvatio sam da ne mogu da paralelno radim sve i da dolazi do zamora materijala. Pošto sam bio u finansijama, što je bila srećna okolnost u celoj priči, izvrteo sam par poznanika i uspeo da pronađem investitora iz Amerike i tako obezbedim finansije za prvih godinu dana rada aplikacije i posvetim se samo njoj.

Postavili smo tada, to je bio jun 2017. godine, četiri stuba budućih potencijalnih prihoda. Prvi podrazumeva da ukoliko se korisniku dogodi nešto sa vozilom, preko aplikacije pronađe servis, a mi dobijemo procenat. Drugi stub je povezivanje sa osiguravajućim kućama i prodaja putnog osiguranja, što je naravno pratilo dalje razvijanje i proširivanje aplikacije, nakon što smo napravili dogovor sa Generali osiguranjem. Treći stub je prodaja naših članskih paketa, gde korisnicima nudimo da uplate određeni iznos u određenim vremenskim rokovima i prenesu rizik na nas kako bi došli do većih generisanih prihoda. I četvrti stub je plasiranje određenih reklama tačno određenim korisnicima kojima mogu zatrebati konkretni proizvodi.

Tako smo krajem prošle godine lansirali redizajnirane verzije aplikacije i sajta, pokrenuli marketing kampanju i zabeležili rast, tako da sada imamo oko 5.000 korisnika i imamo na čekanju više brendova koji žele da se reklamiraju putem naše mobilne aplikacije budući da im nudimo tri opcije targetiranja – svi, geolokacijski ili po modelu i godištu automobila koje korisnici imaju.

Učestvovali smo na sajmu automobila i to nam je veoma značilo za dalji napredak jer su sada naši postojeći partneri počeli da dovode svoje prijatelje i kolege. Prethodno smo upali na Goodyearovu mrežu u Evropi i ubacili Vulko mrežu, tako da se u aplikaciji sada vide svi njihovi servisi u Srbiji.

Sada ste na stabilnom putu, ali nije oduvek bilo tako. Da li je bilo nedoumica? Da li si na trenutke zažalio zbog odluke da odeš iz oblasti u kojoj si već uspeo?

S jedne strane imao sam visoku platu i brojne beneficije u svojoj korporativnoj karijeri, ali s druge strane, ja se nisam više osećao dobro. Bilo je trenutaka kada sam uzimao deci novac iz njihove kasice-prasice, ali sam želeo da dokažem sebi da mogu da pokrenem nešto od nule i uspem u tome. Pitali su me prijatelji zašto to radim i napuštam sigurnu priču. Odgovarao sam da ništa nije sigurno.

Da li sam se premišljao? U nekim trenucima svakako da. Preduzetnički život je takav da radite 12-13 sati za svoj tim, onda dođeš kući da vidiš porodicu bez čije podrške ne možeš ništa i ukratko se ispričaš sa njima, spakuješ ih u krevet i još sat dva iskoristiš da naučiš, pročitaš ili proveriš još nešto, a onda legneš i spavaš ko beba. E sad kako bebe spavaju? Pa bude se na svaka dva sata i plaču.

Međutim imao sam veoma jak podsticaj i znak da sam na pravom putu. Naime, na samom početku razvijanja Mileta, tokom nekih pregovora sam dobio ponudu jedne međunarodne kompanije da otkupe od mene sve, što sam u datom trenutku smatrao jednim prilično kržljavim proizvodom. U istom momentu sam rekao “Ne, hvala” iako se radilo o dobroj ponudi. Razmišljao sam da ako neko tako veliki vidi potencijal u aplikaciji na kojoj radim, onda mora da sam na dobrom putu.

Koji vam je sledeći korak? U kom pravcu nastavljate da se razvijate?

Idemo ka tome da postanemo platforma gde će druge asistenstke kuće i servisi pružati svoje usluge preko naše platforme, a korisnik će biti taj koji će odlučivati šta želi, kada i kako. Tržište samo je to koje nam određuje ovaj pravac. Sajam automobila je tu bio prekretnica.

Takođe, trebalo bi, do kraja 2018. godine, da pokrijemo region i počnemo sa pružanjem asistencije I pomoći na putu za destinacije koje su interesantne našim ljudima tokom leta – Grčka, Bugarska i Crna Gora.

Ivan Minić,Ivan Radojičić, Stefan Đaković. Tekst preuzet sa portala Moja Firma, powered by Telenor.